ùhititi
ùhititi (koga) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ùhićen, gl. im. uhićénje〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| uhititi | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | uhitim |
| 2. | uhitiš |
| 3. | uhiti |
| množina | |
| 1. | uhitimo |
| 2. | uhitite |
| 3. | uhite |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | uhitit ću |
| 2. | uhitit ćeš |
| 3. | uhitit će |
| množina | |
| 1. | uhitit ćemo |
| 2. | uhitit ćete |
| 3. | uhitit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | uhitih |
| 2. | uhiti |
| 3. | uhiti |
| množina | |
| 1. | uhitismo |
| 2. | uhitiste |
| 3. | uhitiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | uhitio sam |
| 2. | uhitio si |
| 3. | uhitio je |
| množina | |
| 1. | uhitili smo |
| 2. | uhitili ste |
| 3. | uhitili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam uhitio |
| 2. | bio si uhitio |
| 3. | bio je uhitio |
| množina | |
| 1. | bili smo uhitili |
| 2. | bili ste uhitili |
| 3. | bili su uhitili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | uhiti |
| množina | |
| 1. | uhitimo |
| 2. | uhitite |
| glagolski prilog prošli | |
| uhitivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| uhitio, uhitila, uhitilo | |
| uhitili, uhitile, uhitila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| uhićen, uhićena, uhićeno | |
| uhićeni, uhićene, uhićena | |
Definicija
| 1. | arh. → neol. uhapsiti |
| 2. | reg. obuzeti, uhvatiti, savladati, pogoditi (o naglom naletu bolesti, napadu boli) |
