ukápati2
ukápati2 (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. ùkāpām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ukapati | |
prezent | |
jednina | |
1. | ukapam |
2. | ukapaš |
3. | ukapa |
množina | |
1. | ukapamo |
2. | ukapate |
3. | ukapaju |
futur | |
jednina | |
1. | ukapat ću |
2. | ukapat ćeš |
3. | ukapat će |
množina | |
1. | ukapat ćemo |
2. | ukapat ćete |
3. | ukapat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | ukapah |
2. | ukapaše |
3. | ukapaše |
množina | |
1. | ukapasmo |
2. | ukapaste |
3. | ukapahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | ukapao sam |
2. | ukapao si |
3. | ukapao je |
množina | |
1. | ukapali smo |
2. | ukapali ste |
3. | ukapali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ukapao |
2. | bio si ukapao |
3. | bio je ukapao |
množina | |
1. | bili smo ukapali |
2. | bili ste ukapali |
3. | bili su ukapali |
imperativ | |
jednina | |
2. | ukapaj |
množina | |
1. | ukapajmo |
2. | ukapajte |
glagolski prilog sadašnji | |
ukapajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
ukapao, ukapala, ukapalo | |
ukapali, ukapale, ukapala | |
glagolski pridjev pasivni | |
ukapan, ukapana, ukapano | |
ukapani, ukapane, ukapana |