Hrvatski jezični portal

ùzročan

ùzročan prid.odr. -čnī〉

Izvedeni oblici
Pozitiv - neodr.
 
muški rod
jednina
N uzročan
G uzročna
D uzročnu
A uzročna / uzročan
V uzročni
L uzročnu
I uzročnim
množina
N uzročni
G uzročnih
D uzročnim / uzročnima
A uzročne
V uzročni
L uzročnim / uzročnima
I uzročnim / uzročnima
 
srednji rod
jednina
N uzročno
G uzročna
D uzročnu
A uzročno
V uzročno
L uzročnu
I uzročnim
množina
N uzročna
G uzročnih
D uzročnim / uzročnima
A uzročna
V uzročna
L uzročnim / uzročnima
I uzročnim / uzročnima
 
ženski rod
jednina
N uzročna
G uzročne
D uzročnoj
A uzročnu
V uzročna
L uzročnoj
I uzročnom
množina
N uzročne
G uzročnih
D uzročnim / uzročnima
A uzročne
V uzročne
L uzročnim / uzročnima
I uzročnim / uzročnima
 
Pozitiv - odr.
 
muški rod
jednina
N uzročni
G uzročnog / uzročnoga
D uzročnom / uzročnome / uzročnomu
A uzročnog / uzročni
V uzročni
L uzročnom / uzročnome / uzročnomu
I uzročnim
množina
N uzročni
G uzročnih
D uzročnim / uzročnima
A uzročne
V uzročni
L uzročnim / uzročnima
I uzročnim / uzročnima
 
srednji rod
jednina
N uzročno
G uzročnog / uzročnoga
D uzročnom / uzročnome / uzročnomu
A uzročno
V uzročno
L uzročnom / uzročnome / uzročnomu
I uzročnim
množina
N uzročna
G uzročnih
D uzročnim / uzročnima
A uzročna
V uzročna
L uzročnim / uzročnima
I uzročnim / uzročnima
 
ženski rod
jednina
N uzročna
G uzročne
D uzročnoj
A uzročnu
V uzročna
L uzročnoj
I uzročnom
množina
N uzročne
G uzročnih
D uzročnim / uzročnima
A uzročne
V uzročne
L uzročnim / uzročnima
I uzročnim / uzročnima
Definicija
koji je uzrok, koji je dio uzroka, koji se odnosi na uzrok [uzročni veznik; uzročna veza]
Sintagma
uzročna (kauzalna) rečenica gram. zavisno složena rečenica kojom se kazuje uzrok radnje u glavnoj rečenici [Nije došao jer se bojao]