uzmàknuti
uzmàknuti (, pred kim/čim) svrš. 〈prez. ùzmaknēm, pril. pr. -ūvši, imp. uzmàkni, prid. rad. uzmàknuo〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| uzmaknuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | uzmaknem |
| 2. | uzmakneš |
| 3. | uzmakne |
| množina | |
| 1. | uzmaknemo |
| 2. | uzmaknete |
| 3. | uzmaknu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | uzmaknut ću |
| 2. | uzmaknut ćeš |
| 3. | uzmaknut će |
| množina | |
| 1. | uzmaknut ćemo |
| 2. | uzmaknut ćete |
| 3. | uzmaknut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | uzmaknuh / uzmakoh |
| 2. | uzmaknu / uzmače |
| 3. | uzmaknu / uzmače |
| množina | |
| 1. | uzmaknusmo / uzmakosmo |
| 2. | uzmaknuste / uzmakoste |
| 3. | uzmaknuše / uzmakoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | uzmaknuo sam |
| 2. | uzmaknuo si |
| 3. | uzmaknuo je |
| množina | |
| 1. | uzmaknuli smo |
| 2. | uzmaknuli ste |
| 3. | uzmaknuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam uzmaknuo |
| 2. | bio si uzmaknuo |
| 3. | bio je uzmaknuo |
| množina | |
| 1. | bili smo uzmaknuli |
| 2. | bili ste uzmaknuli |
| 3. | bili su uzmaknuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | uzmakni |
| množina | |
| 1. | uzmaknimo |
| 2. | uzmaknite |
| glagolski prilog prošli | |
| uzmaknuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| uzmaknuo, uzmaknula, uzmaknulo | |
| uzmaknuli, uzmaknule, uzmaknula | |
Definicija
| 1. | koraknuti natrag, povući se, odstupiti, izmaknuti se, odstupiti u borbi; uzmaći |
| 2. | pren. popustiti (u debati, borbi mišljenja i sl.) |
Etimologija
✧ uz- + v. maknuti
