brániti
brániti nesvrš. 〈prez. brȃnīm, pril. sad. -nēći, prid. trp. brȃnjen, gl. im. -njēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
braniti | |
prezent | |
jednina | |
1. | branim |
2. | braniš |
3. | brani |
množina | |
1. | branimo |
2. | branite |
3. | brane |
futur | |
jednina | |
1. | branit ću |
2. | branit ćeš |
3. | branit će |
množina | |
1. | branit ćemo |
2. | branit ćete |
3. | branit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | branjah |
2. | branjaše |
3. | branjaše |
množina | |
1. | branjasmo |
2. | branjaste |
3. | branjahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | branio sam |
2. | branio si |
3. | branio je |
množina | |
1. | branili smo |
2. | branili ste |
3. | branili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam branio |
2. | bio si branio |
3. | bio je branio |
množina | |
1. | bili smo branili |
2. | bili ste branili |
3. | bili su branili |
imperativ | |
jednina | |
2. | brani |
množina | |
1. | branimo |
2. | branite |
glagolski prilog sadašnji | |
braneći | |
glagolski pridjev aktivni | |
branio, branila, branilo | |
branili, branile, branila | |
glagolski pridjev pasivni | |
branjen, branjena, branjeno | |
branjeni, branjene, branjena |
1. | (koga, što) a. štititi koga od napada, opasnosti b. biti čiji branitelj, zastupati koga na sudu c. zastupati, zagovarati neko mišljenje |
2. | (komu što) ne dopuštati, zabranjivati, uskraćivati kome što |
3. | (se) a. pružati otpor, opirati se [braniti se rukama i nogama a. braniti se očajnički od čega b. pren. izbjegavati što svim sredstvima] b. opravdavati se |