ȕzvīk
ȕzvīk m 〈N mn -īci〉
jednina | |
---|---|
N | uzvik |
G | uzvika |
D | uzviku |
A | uzvik |
V | uzviče |
L | uzviku |
I | uzvikom |
množina | |
N | uzvici |
G | uzvika |
D | uzvicima |
A | uzvike |
V | uzvici |
L | uzvicima |
I | uzvicima |
1. | riječ istaknuta intonacijom u rečenici, služi da se njom doziva i izrazi osjećaj s udjelom volje ili bez nje [uzvik negodovanja] |
2. | (mn) gram. vrsta nepromjenjivih riječi [oj, oh, jao i sl.]; interjekcija, usklik |