uzvísiti
uzvísiti (koga, što, se) svrš. 〈prez. ùzvīsīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ùzvīšen, gl. im. uzvišénje〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
uzvisiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | uzvisim |
2. | uzvisiš |
3. | uzvisi |
množina | |
1. | uzvisimo |
2. | uzvisite |
3. | uzvise |
futur | |
jednina | |
1. | uzvisit ću |
2. | uzvisit ćeš |
3. | uzvisit će |
množina | |
1. | uzvisit ćemo |
2. | uzvisit ćete |
3. | uzvisit će |
aorist | |
jednina | |
1. | uzvisih |
2. | uzvisi |
3. | uzvisi |
množina | |
1. | uzvisismo |
2. | uzvisiste |
3. | uzvisiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | uzvisio sam |
2. | uzvisio si |
3. | uzvisio je |
množina | |
1. | uzvisili smo |
2. | uzvisili ste |
3. | uzvisili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam uzvisio |
2. | bio si uzvisio |
3. | bio je uzvisio |
množina | |
1. | bili smo uzvisili |
2. | bili ste uzvisili |
3. | bili su uzvisili |
imperativ | |
jednina | |
2. | uzvisi |
množina | |
1. | uzvisimo |
2. | uzvisite |
glagolski prilog prošli | |
uzvisivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
uzvisio, uzvisila, uzvisilo | |
uzvisili, uzvisile, uzvisila | |
glagolski pridjev pasivni | |
uzvišen, uzvišena, uzvišeno | |
uzvišeni, uzvišene, uzvišena |
1. | činiti da se tko uzvisi, da dođe na viši položaj, do većeg ugleda |
2. | a. dati veću vrijednost, veće značenje; istaknuti (se) b. veoma jako pohvaliti |