uzbúditi
uzbúditi (se) svrš. 〈prez. ùzbūdīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. ùzbūđen, gl. im. uzbuđénje〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
uzbuditi | |
prezent | |
jednina | |
1. | uzbudim |
2. | uzbudiš |
3. | uzbudi |
množina | |
1. | uzbudimo |
2. | uzbudite |
3. | uzbude |
futur | |
jednina | |
1. | uzbudit ću |
2. | uzbudit ćeš |
3. | uzbudit će |
množina | |
1. | uzbudit ćemo |
2. | uzbudit ćete |
3. | uzbudit će |
aorist | |
jednina | |
1. | uzbudih |
2. | uzbudi |
3. | uzbudi |
množina | |
1. | uzbudismo |
2. | uzbudiste |
3. | uzbudiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | uzbudio sam |
2. | uzbudio si |
3. | uzbudio je |
množina | |
1. | uzbudili smo |
2. | uzbudili ste |
3. | uzbudili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam uzbudio |
2. | bio si uzbudio |
3. | bio je uzbudio |
množina | |
1. | bili smo uzbudili |
2. | bili ste uzbudili |
3. | bili su uzbudili |
imperativ | |
jednina | |
2. | uzbudi |
množina | |
1. | uzbudimo |
2. | uzbudite |
glagolski prilog prošli | |
uzbudivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
uzbudio, uzbudila, uzbudilo | |
uzbudili, uzbudile, uzbudila | |
glagolski pridjev pasivni | |
uzbuđen, uzbuđena, uzbuđeno | |
uzbuđeni, uzbuđene, uzbuđena |
1. | (koga, što) izazvati, probuditi uzbuđenje, uznemiriti, uzrujati |
2. | (se) probuditi (u sebi) osjećaj, maštu i sl. (ob. erotski) |