ùzbiti
ùzbiti (što, koga) svrš. 〈prez. ȕzbijēm, pril. pr. -īvši, prid. trp. uzbìjen〉
1. | udarcem ili udarcima odozdo učiniti da se što uglavi u što, da se zabije ili izbije smjerom odozdo prema gore [uzbiti čavao] |
2. | vojn. udarom, protuudarom, protuofenzivom itd. i napredovanjem uzbrdo, učiniti da neprijatelj odstupi ili da se povuče |