ùvūći
ùvūći (što, se) svrš. 〈prez. uvúčem, pril. pr. ùvukāvši, aor. uvúkoh, prid. rad. ùvūkao, prid. trp. uvùčen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
uvući | |
prezent | |
jednina | |
1. | uvučem |
2. | uvučeš |
3. | uvuče |
množina | |
1. | uvučemo |
2. | uvučete |
3. | uvuku |
futur | |
jednina | |
1. | uvući ću |
2. | uvući ćeš |
3. | uvući će |
množina | |
1. | uvući ćemo |
2. | uvući ćete |
3. | uvući će |
aorist | |
jednina | |
1. | uvukoh |
2. | uvuče |
3. | uvuče |
množina | |
1. | uvukosmo |
2. | uvukoste |
3. | uvukoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | uvukao sam |
2. | uvukao si |
3. | uvukao je |
množina | |
1. | uvukli smo |
2. | uvukli ste |
3. | uvukli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam uvukao |
2. | bio si uvukao |
3. | bio je uvukao |
množina | |
1. | bili smo uvukli |
2. | bili ste uvukli |
3. | bili su uvukli |
imperativ | |
jednina | |
2. | uvuci |
množina | |
1. | uvucimo |
2. | uvucite |
glagolski prilog prošli | |
uvukavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
uvukao, uvukla, uvuklo | |
uvukli, uvukle, uvukla | |
glagolski pridjev pasivni | |
uvučen, uvučena, uvučeno | |
uvučeni, uvučene, uvučena |
1. | vukući unijeti, usp. vući (1) |
2. | (što) a. ugurati, utaknuti u uzak otvor ili između čega [uvući konac u iglu]; udjenuti, uvesti, zadjenuti b. povući unutra ono što je istaknuto c. upiti, usisati [uvući miris, vlagu] d. udahnuti, povući u se [uvući zrak, dim cigarete] e. učiniti da netko sudjeluje u čemu, uključiti ga u što f. umiješati, uplesti koga u što |
3. | (se) a. neopaženo ući, ušuljati se (smjestiti se unutra) [uvući se u krevet] b. silom ili lukavstvom prodrijeti, zauzeti neko mjesto, položaj u hijerarhiji itd. |