Hrvatski jezični portal

ùvūći

ùvūći (što, se) svrš.prez. uvúčem, pril. pr. ùvukāvši, aor. uvúkoh, prid. rad. ùvūkao, prid. trp. uvùčen〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
uvući
 
prezent
jednina
1. uvučem
2. uvučeš
3. uvuče
množina
1. uvučemo
2. uvučete
3. uvuku
 
futur
jednina
1. uvući ću
2. uvući ćeš
3. uvući će
množina
1. uvući ćemo
2. uvući ćete
3. uvući će
 
aorist
jednina
1. uvukoh
2. uvuče
3. uvuče
množina
1. uvukosmo
2. uvukoste
3. uvukoše
 
perfekt
jednina
1. uvukao sam
2. uvukao si
3. uvukao je
množina
1. uvukli smo
2. uvukli ste
3. uvukli su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam uvukao
2. bio si uvukao
3. bio je uvukao
množina
1. bili smo uvukli
2. bili ste uvukli
3. bili su uvukli
 
imperativ
jednina
2. uvuci
množina
1. uvucimo
2. uvucite
 
glagolski prilog prošli
uvukavši
 
glagolski pridjev aktivni
uvukao, uvukla, uvuklo
uvukli, uvukle, uvukla
 
glagolski pridjev pasivni
uvučen, uvučena, uvučeno
uvučeni, uvučene, uvučena
Definicija
1. vukući unijeti, usp. vući (1)
2. (što) a. ugurati, utaknuti u uzak otvor ili između čega [uvući konac u iglu]; udjenuti, uvesti, zadjenuti b. povući unutra ono što je istaknuto c. upiti, usisati [uvući miris, vlagu] d. udahnuti, povući u se [uvući zrak, dim cigarete] e. učiniti da netko sudjeluje u čemu, uključiti ga u što f. umiješati, uplesti koga u što
3. (se) a. neopaženo ući, ušuljati se (smjestiti se unutra) [uvući se u krevet] b. silom ili lukavstvom prodrijeti, zauzeti neko mjesto, položaj u hijerarhiji itd.
Frazeologija
uvući se kome pod kožu umiliti se kome (uspjeti postati blizak);
uvući se u sebe (u se) kloniti se ljudi, povući se u samoću;
uvući se u stražnjicu (dupe, guzicu) komu pejor. dodvoriti se komu, postati miljenik ulagivanjem
Etimologija
✧ u- + v. vući