uvŕstiti
uvŕstiti (koga, što, se) svrš. 〈prez. ùvṟstīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ùvṟšten〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| uvrstiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | uvrstim |
| 2. | uvrstiš |
| 3. | uvrsti |
| množina | |
| 1. | uvrstimo |
| 2. | uvrstite |
| 3. | uvrste |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | uvrstit ću |
| 2. | uvrstit ćeš |
| 3. | uvrstit će |
| množina | |
| 1. | uvrstit ćemo |
| 2. | uvrstit ćete |
| 3. | uvrstit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | uvrstih |
| 2. | uvrsti |
| 3. | uvrsti |
| množina | |
| 1. | uvrstismo |
| 2. | uvrstiste |
| 3. | uvrstiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | uvrstio sam |
| 2. | uvrstio si |
| 3. | uvrstio je |
| množina | |
| 1. | uvrstili smo |
| 2. | uvrstili ste |
| 3. | uvrstili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam uvrstio |
| 2. | bio si uvrstio |
| 3. | bio je uvrstio |
| množina | |
| 1. | bili smo uvrstili |
| 2. | bili ste uvrstili |
| 3. | bili su uvrstili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | uvrsti |
| množina | |
| 1. | uvrstimo |
| 2. | uvrstite |
| glagolski prilog prošli | |
| uvrstivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| uvrstio, uvrstila, uvrstilo | |
| uvrstili, uvrstile, uvrstila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| uvršten, uvrštena, uvršteno | |
| uvršteni, uvrštene, uvrštena | |
Definicija
| 1. | unijeti, uključiti (se) među druge ili drugo |
| 2. | stati u vrstu |
Etimologija
✧ u- + v. vrsta1
