uvrijéditi
uvrijéditi (se) svrš. 〈prez. ùvrijēdīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. ùvrijēđen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| uvrijediti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | uvrijedim |
| 2. | uvrijediš |
| 3. | uvrijedi |
| množina | |
| 1. | uvrijedimo |
| 2. | uvrijedite |
| 3. | uvrijede |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | uvrijedit ću |
| 2. | uvrijedit ćeš |
| 3. | uvrijedit će |
| množina | |
| 1. | uvrijedit ćemo |
| 2. | uvrijedit ćete |
| 3. | uvrijedit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | uvrijedih |
| 2. | uvrijedi |
| 3. | uvrijedi |
| množina | |
| 1. | uvrijedismo |
| 2. | uvrijediste |
| 3. | uvrijediše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | uvrijedio sam |
| 2. | uvrijedio si |
| 3. | uvrijedio je |
| množina | |
| 1. | uvrijedili smo |
| 2. | uvrijedili ste |
| 3. | uvrijedili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam uvrijedio |
| 2. | bio si uvrijedio |
| 3. | bio je uvrijedio |
| množina | |
| 1. | bili smo uvrijedili |
| 2. | bili ste uvrijedili |
| 3. | bili su uvrijedili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | uvrijedi |
| množina | |
| 1. | uvrijedimo |
| 2. | uvrijedite |
| glagolski prilog prošli | |
| uvrijedivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| uvrijedio, uvrijedila, uvrijedilo | |
| uvrijedili, uvrijedile, uvrijedila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| uvrijeđen, uvrijeđena, uvrijeđeno | |
| uvrijeđeni, uvrijeđene, uvrijeđena | |
Definicija
| 1. | (koga) nanijeti kome uvredu |
| 2. | (se) osjetiti se pogođenim uvredom, primiti što kao uvredu |
Etimologija
✧ u- + v. vrijediti
