ùzīći
ùzīći () svrš. 〈prez. ùzīđēm, pril. pr. ùzišāvši, aor. uzíđoh, prid. rad. ùzišao〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
uzići | |
prezent | |
jednina | |
1. | uziđem |
2. | uziđeš |
3. | uziđe |
množina | |
1. | uziđemo |
2. | uziđete |
3. | uziđu |
futur | |
jednina | |
1. | uzići ću |
2. | uzići ćeš |
3. | uzići će |
množina | |
1. | uzići ćemo |
2. | uzići ćete |
3. | uzići će |
aorist | |
jednina | |
1. | uziđoh |
2. | uziđe |
3. | uziđe |
množina | |
1. | uziđosmo |
2. | uziđoste |
3. | uziđoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | uzišao sam |
2. | uzišao si |
3. | uzišao je |
množina | |
1. | uzišli smo |
2. | uzišli ste |
3. | uzišli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam uzišao |
2. | bio si uzišao |
3. | bio je uzišao |
množina | |
1. | bili smo uzišli |
2. | bili ste uzišli |
3. | bili su uzišli |
imperativ | |
jednina | |
2. | uziđi |
množina | |
1. | uziđimo |
2. | uziđite |
glagolski prilog prošli | |
uzišavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
uzišao, uzišla, uzišlo | |
uzišli, uzišle, uzišla |