uzgòjiti
uzgòjiti (što) svrš. 〈prez. ùzgojīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ùzgojen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
uzgojiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | uzgojim |
2. | uzgojiš |
3. | uzgoji |
množina | |
1. | uzgojimo |
2. | uzgojite |
3. | uzgoje |
futur | |
jednina | |
1. | uzgojit ću |
2. | uzgojit ćeš |
3. | uzgojit će |
množina | |
1. | uzgojit ćemo |
2. | uzgojit ćete |
3. | uzgojit će |
aorist | |
jednina | |
1. | uzgojih |
2. | uzgoji |
3. | uzgoji |
množina | |
1. | uzgojismo |
2. | uzgojiste |
3. | uzgojiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | uzgojio sam |
2. | uzgojio si |
3. | uzgojio je |
množina | |
1. | uzgojili smo |
2. | uzgojili ste |
3. | uzgojili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam uzgojio |
2. | bio si uzgojio |
3. | bio je uzgojio |
množina | |
1. | bili smo uzgojili |
2. | bili ste uzgojili |
3. | bili su uzgojili |
imperativ | |
jednina | |
2. | uzgoji |
množina | |
1. | uzgojimo |
2. | uzgojite |
glagolski prilog prošli | |
uzgojivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
uzgojio, uzgojila, uzgojilo | |
uzgojili, uzgojile, uzgojila | |
glagolski pridjev pasivni | |
uzgojen, uzgojena, uzgojeno | |
uzgojeni, uzgojene, uzgojena |
1. | zast. odgojiti [uzgojiti djecu] |
2. | odnjegovati, othraniti (životinju ili biljku) |