uzdẕžati se
uzdẕžati se svrš. 〈prez. ùzdržīm se, pril. pr. -āvši se, prid. trp. ȕzdržān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
uzdržati | |
prezent | |
jednina | |
1. | uzdržim |
2. | uzdržiš |
3. | uzdrži |
množina | |
1. | uzdržimo |
2. | uzdržite |
3. | uzdrže |
futur | |
jednina | |
1. | uzdržat ću |
2. | uzdržat ćeš |
3. | uzdržat će |
množina | |
1. | uzdržat ćemo |
2. | uzdržat ćete |
3. | uzdržat će |
aorist | |
jednina | |
1. | uzdržah |
2. | uzdrža |
3. | uzdrža |
množina | |
1. | uzdržasmo |
2. | uzdržaste |
3. | uzdržaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | uzdržao sam |
2. | uzdržao si |
3. | uzdržao je |
množina | |
1. | uzdržali smo |
2. | uzdržali ste |
3. | uzdržali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam uzdržao |
2. | bio si uzdržao |
3. | bio je uzdržao |
množina | |
1. | bili smo uzdržali |
2. | bili ste uzdržali |
3. | bili su uzdržali |
imperativ | |
jednina | |
2. | uzdrži |
množina | |
1. | uzdržimo |
2. | uzdržite |
glagolski prilog prošli | |
uzdržavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
uzdržao, uzdržala, uzdržalo | |
uzdržali, uzdržale, uzdržala | |
glagolski pridjev pasivni | |
uzdržan, uzdržana, uzdržano | |
uzdržani, uzdržane, uzdržana |
1. | a. savladati se, obuzdati se u iskazivanju mišljenja i osjećaja; rezervirati se b. ne činiti nešto što je postojalo kao mogućnost, želja ili izazov [uzdržati se od alkohola] |
2. | ne opredijeliti se, ne izjasniti se, ne iskazati mišljenje |