utjelòviti
utjelòviti (koga, što) svrš. 〈prez. utjèlovīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. utjèlovljen, gl. im. utjelovljénje〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| utjeloviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | utjelovim |
| 2. | utjeloviš |
| 3. | utjelovi |
| množina | |
| 1. | utjelovimo |
| 2. | utjelovite |
| 3. | utjelove |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | utjelovit ću |
| 2. | utjelovit ćeš |
| 3. | utjelovit će |
| množina | |
| 1. | utjelovit ćemo |
| 2. | utjelovit ćete |
| 3. | utjelovit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | utjelovih |
| 2. | utjelovi |
| 3. | utjelovi |
| množina | |
| 1. | utjelovismo |
| 2. | utjeloviste |
| 3. | utjeloviše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | utjelovio sam |
| 2. | utjelovio si |
| 3. | utjelovio je |
| množina | |
| 1. | utjelovili smo |
| 2. | utjelovili ste |
| 3. | utjelovili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam utjelovio |
| 2. | bio si utjelovio |
| 3. | bio je utjelovio |
| množina | |
| 1. | bili smo utjelovili |
| 2. | bili ste utjelovili |
| 3. | bili su utjelovili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | utjelovi |
| množina | |
| 1. | utjelovimo |
| 2. | utjelovite |
| glagolski prilog prošli | |
| utjelovivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| utjelovio, utjelovila, utjelovilo | |
| utjelovili, utjelovile, utjelovila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| utjelovljen, utjelovljena, utjelovljeno | |
| utjelovljeni, utjelovljene, utjelovljena | |
Definicija
dati tjelesni ili materijalni oblik zamišljenom [on je utjelovljenje zla]; materijalizirati, oličiti, otjelotvoriti
Etimologija
✧ u- + v. tijelo
