ùstati
ùstati () svrš. 〈prez. ùstanēm, pril. pr. -āvši, imp. ùstani, prid. rad. ùstao〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ustati | |
prezent | |
jednina | |
1. | ustanem / ustadem |
2. | ustaneš / ustadeš |
3. | ustane / ustade |
množina | |
1. | ustanemo / ustademo |
2. | ustanete / ustadete |
3. | ustanu / ustadu |
futur | |
jednina | |
1. | ustat ću |
2. | ustat ćeš |
3. | ustat će |
množina | |
1. | ustat ćemo |
2. | ustat ćete |
3. | ustat će |
aorist | |
jednina | |
1. | ustadoh |
2. | ustade |
3. | ustade |
množina | |
1. | ustadosmo |
2. | ustadoste |
3. | ustadoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | ustao sam |
2. | ustao si |
3. | ustao je |
množina | |
1. | ustali smo |
2. | ustali ste |
3. | ustali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ustao |
2. | bio si ustao |
3. | bio je ustao |
množina | |
1. | bili smo ustali |
2. | bili ste ustali |
3. | bili su ustali |
imperativ | |
jednina | |
2. | ustani |
množina | |
1. | ustanimo |
2. | ustanite |
glagolski prilog prošli | |
ustavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
ustao, ustala, ustalo | |
ustali, ustale, ustala |
1. | a. zauzeti stojeći položaj; dignuti se iz sjedećeg ili ležećeg položaja [ustati od stola] b. izići iz kreveta c. napustiti bolesničku postelju; ozdraviti |
2. | a. povesti borbu, dignuti bunu, ustanak b. usprotiviti se, opirati se čemu |