ustanòviti
ustanòviti (što) svrš. 〈prez. ustànovīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ustànovljen, gl. im. ustanovljénje〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ustanoviti | |
prezent | |
jednina | |
1. | ustanovim |
2. | ustanoviš |
3. | ustanovi |
množina | |
1. | ustanovimo |
2. | ustanovite |
3. | ustanove |
futur | |
jednina | |
1. | ustanovit ću |
2. | ustanovit ćeš |
3. | ustanovit će |
množina | |
1. | ustanovit ćemo |
2. | ustanovit ćete |
3. | ustanovit će |
aorist | |
jednina | |
1. | ustanovih |
2. | ustanovi |
3. | ustanovi |
množina | |
1. | ustanovismo |
2. | ustanoviste |
3. | ustanoviše |
perfekt | |
jednina | |
1. | ustanovio sam |
2. | ustanovio si |
3. | ustanovio je |
množina | |
1. | ustanovili smo |
2. | ustanovili ste |
3. | ustanovili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ustanovio |
2. | bio si ustanovio |
3. | bio je ustanovio |
množina | |
1. | bili smo ustanovili |
2. | bili ste ustanovili |
3. | bili su ustanovili |
imperativ | |
jednina | |
2. | ustanovi |
množina | |
1. | ustanovimo |
2. | ustanovite |
glagolski prilog prošli | |
ustanovivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
ustanovio, ustanovila, ustanovilo | |
ustanovili, ustanovile, ustanovila | |
glagolski pridjev pasivni | |
ustanovljen, ustanovljena, ustanovljeno | |
ustanovljeni, ustanovljene, ustanovljena |
1. | osnovati, stvoriti, uvesti [ustanoviti ogranak stranke] |
2. | a. utvrditi, odrediti, dokazati, zaključiti [ustanoviti činjenice] b. otkriti [ustanoviti grešku] |