usredotòčiti
usredotòčiti (što, se) svrš. 〈prez. usredòtočīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. usredòtočen, gl. im. usredotočénje〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| usredotočiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | usredotočim |
| 2. | usredotočiš |
| 3. | usredotoči |
| množina | |
| 1. | usredotočimo |
| 2. | usredotočite |
| 3. | usredotoče |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | usredotočit ću |
| 2. | usredotočit ćeš |
| 3. | usredotočit će |
| množina | |
| 1. | usredotočit ćemo |
| 2. | usredotočit ćete |
| 3. | usredotočit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | usredotočih |
| 2. | usredotoči |
| 3. | usredotoči |
| množina | |
| 1. | usredotočismo |
| 2. | usredotočiste |
| 3. | usredotočiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | usredotočio sam |
| 2. | usredotočio si |
| 3. | usredotočio je |
| množina | |
| 1. | usredotočili smo |
| 2. | usredotočili ste |
| 3. | usredotočili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam usredotočio |
| 2. | bio si usredotočio |
| 3. | bio je usredotočio |
| množina | |
| 1. | bili smo usredotočili |
| 2. | bili ste usredotočili |
| 3. | bili su usredotočili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | usredotoči |
| množina | |
| 1. | usredotočimo |
| 2. | usredotočite |
| glagolski prilog prošli | |
| usredotočivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| usredotočio, usredotočila, usredotočilo | |
| usredotočili, usredotočile, usredotočila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| usredotočen, usredotočena, usredotočeno | |
| usredotočeni, usredotočene, usredotočena | |
Definicija
postići visok stupanj sabranosti, koncentracije; usmjeriti na jedan predmet, u jednom smjeru, koncentrirati (napore, želje, misli itd.); usredsrijediti
Etimologija
✧ u- + v. sred (ina) + v. točiti1
