ùspraviti
ùspraviti (se) svrš. 〈prez. -īm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. ùspravljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| uspraviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | uspravim |
| 2. | uspraviš |
| 3. | uspravi |
| množina | |
| 1. | uspravimo |
| 2. | uspravite |
| 3. | usprave |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | uspravit ću |
| 2. | uspravit ćeš |
| 3. | uspravit će |
| množina | |
| 1. | uspravit ćemo |
| 2. | uspravit ćete |
| 3. | uspravit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | uspravih |
| 2. | uspravi |
| 3. | uspravi |
| množina | |
| 1. | uspravismo |
| 2. | uspraviste |
| 3. | uspraviše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | uspravio sam |
| 2. | uspravio si |
| 3. | uspravio je |
| množina | |
| 1. | uspravili smo |
| 2. | uspravili ste |
| 3. | uspravili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam uspravio |
| 2. | bio si uspravio |
| 3. | bio je uspravio |
| množina | |
| 1. | bili smo uspravili |
| 2. | bili ste uspravili |
| 3. | bili su uspravili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | uspravi |
| množina | |
| 1. | uspravimo |
| 2. | uspravite |
| glagolski prilog prošli | |
| uspravivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| uspravio, uspravila, uspravilo | |
| uspravili, uspravile, uspravila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| uspravljen, uspravljena, uspravljeno | |
| uspravljeni, uspravljene, uspravljena | |
Definicija
| 1. | (koga, što) postaviti, dovesti u uspravan položaj, postaviti okomito ono što je bilo vodoravno |
| 2. | (se) zauzeti uspravan položaj, stati uspravno |
Etimologija
✧ uz- + v. prav
