Hrvatski jezični portal

uskòčiti

uskòčiti () svrš.prez. ùskočīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. uskòčio〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
uskočiti
 
prezent
jednina
1. uskočim
2. uskočiš
3. uskoči
množina
1. uskočimo
2. uskočite
3. uskoče
 
futur
jednina
1. uskočit ću
2. uskočit ćeš
3. uskočit će
množina
1. uskočit ćemo
2. uskočit ćete
3. uskočit će
 
aorist
jednina
1. uskočih
2. uskoči
3. uskoči
množina
1. uskočismo
2. uskočiste
3. uskočiše
 
perfekt
jednina
1. uskočio sam
2. uskočio si
3. uskočio je
množina
1. uskočili smo
2. uskočili ste
3. uskočili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam uskočio
2. bio si uskočio
3. bio je uskočio
množina
1. bili smo uskočili
2. bili ste uskočili
3. bili su uskočili
 
imperativ
jednina
2. uskoči
množina
1. uskočimo
2. uskočite
 
glagolski prilog prošli
uskočivši
 
glagolski pridjev aktivni
uskočio, uskočila, uskočilo
uskočili, uskočile, uskočila
Definicija
1. ući skokom, skočiti u što, usp. skočiti
2. pren. a. naglo se domoći, dospjeti do položaja, zvanja b. upasti kome u riječ
Onomastika
pr. (nadimačka i etnici): Ùskok (110, Benkovac, S Dalmacija), Uskóković (170, Virovitica, Dubrovnik, Varaždin)
top. (naselje): Ùskoci (Nova Gradiška, 180 stan.)
Etimologija
✧ u- + v. skok, skočiti