Hrvatski jezični portal

ùsitniti

ùsitniti (što) svrš.prez. ùsitnīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ùsitnjen〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
usitniti
 
prezent
jednina
1. usitnim
2. usitniš
3. usitni
množina
1. usitnimo
2. usitnite
3. usitne
 
futur
jednina
1. usitnit ću
2. usitnit ćeš
3. usitnit će
množina
1. usitnit ćemo
2. usitnit ćete
3. usitnit će
 
aorist
jednina
1. usitnih
2. usitni
3. usitni
množina
1. usitnismo
2. usitniste
3. usitniše
 
perfekt
jednina
1. usitnio sam
2. usitnio si
3. usitnio je
množina
1. usitnili smo
2. usitnili ste
3. usitnili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam usitnio
2. bio si usitnio
3. bio je usitnio
množina
1. bili smo usitnili
2. bili ste usitnili
3. bili su usitnili
 
imperativ
jednina
2. usitni
množina
1. usitnimo
2. usitnite
 
glagolski prilog prošli
usitnivši
 
glagolski pridjev aktivni
usitnio, usitnila, usitnilo
usitnili, usitnile, usitnila
 
glagolski pridjev pasivni
usitnjen, usitnjena, usitnjeno
usitnjeni, usitnjene, usitnjena
Definicija
1. promijeniti, razmijeniti u sitno (novac, novčanicu)
2. svesti, izdijeliti, iscjepkati na sitne dijelove ili jedinice
3. pren. smanjiti, skupiti (o očima)
Etimologija
✧ u- + v. sitan