ùsijati
ùsijati (se) svrš. 〈prez. -ām (se), pril. pr. -āvši (se), prid. trp. ùsijān, gl. im. usijánje〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| usijati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | usijem |
| 2. | usiješ |
| 3. | usije |
| množina | |
| 1. | usijemo |
| 2. | usijete |
| 3. | usiju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | usijat ću |
| 2. | usijat ćeš |
| 3. | usijat će |
| množina | |
| 1. | usijat ćemo |
| 2. | usijat ćete |
| 3. | usijat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | usijah |
| 2. | usija |
| 3. | usija |
| množina | |
| 1. | usijasmo |
| 2. | usijaste |
| 3. | usijaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | usijao sam |
| 2. | usijao si |
| 3. | usijao je |
| množina | |
| 1. | usijali smo |
| 2. | usijali ste |
| 3. | usijali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam usijao |
| 2. | bio si usijao |
| 3. | bio je usijao |
| množina | |
| 1. | bili smo usijali |
| 2. | bili ste usijali |
| 3. | bili su usijali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | usij |
| množina | |
| 1. | usijmo |
| 2. | usijte |
| glagolski prilog prošli | |
| usijavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| usijao, usijala, usijalo | |
| usijali, usijale, usijala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| usijan, usijana, usijano | |
| usijani, usijane, usijana | |
Definicija
| 1. | (što) a. zagrijavanjem, žarenjem dovesti do usijanosti; zažariti b. usvijetliti |
| 2. | (se) a. postati usijan, užaren, dobiti sjaj, svijetliti, cakliti se b. pren. dospjeti do velike napetosti, raspaliti se |
Frazeologija
⃟ (mogao bi) sjesti na usijanu peć ni to ne bi bilo dovoljno do dokažem (dokažeš itd.) da govorim (govoriš itd.) istinu ili da sam (si itd.) u pravu;
usijana glava onaj koji se pretjerano zanio nekom idejom, onaj koji nema jasan osjećaj za realnost, mogućnost i domet zamisli i ideja; zanesenjak
usijana glava onaj koji se pretjerano zanio nekom idejom, onaj koji nema jasan osjećaj za realnost, mogućnost i domet zamisli i ideja; zanesenjak
Etimologija
✧ u- + v. sìjati
