uspijévati
uspijévati () nesvrš. 〈prez. ùspijēvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
uspijevati | |
prezent | |
jednina | |
1. | uspijevam |
2. | uspijevaš |
3. | uspijeva |
množina | |
1. | uspijevamo |
2. | uspijevate |
3. | uspijevaju |
futur | |
jednina | |
1. | uspijevat ću |
2. | uspijevat ćeš |
3. | uspijevat će |
množina | |
1. | uspijevat ćemo |
2. | uspijevat ćete |
3. | uspijevat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | uspijevah |
2. | uspijevaše |
3. | uspijevaše |
množina | |
1. | uspijevasmo |
2. | uspijevaste |
3. | uspijevahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | uspijevao sam |
2. | uspijevao si |
3. | uspijevao je |
množina | |
1. | uspijevali smo |
2. | uspijevali ste |
3. | uspijevali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam uspijevao |
2. | bio si uspijevao |
3. | bio je uspijevao |
množina | |
1. | bili smo uspijevali |
2. | bili ste uspijevali |
3. | bili su uspijevali |
imperativ | |
jednina | |
2. | uspijevaj |
množina | |
1. | uspijevajmo |
2. | uspijevajte |
glagolski prilog sadašnji | |
uspijevajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
uspijevao, uspijevala, uspijevalo | |
uspijevali, uspijevale, uspijevala |
1. | v. uspjeti |
2. | razvijati se u određenim okolnostima o kojima se govori (o voću i drugim kulturama) [brzo/sporo uspijevati] |