urgírati
urgírati () dv. 〈prez. ùrgīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| urgirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | urgiram |
| 2. | urgiraš |
| 3. | urgira |
| množina | |
| 1. | urgiramo |
| 2. | urgirate |
| 3. | urgiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | urgirat ću |
| 2. | urgirat ćeš |
| 3. | urgirat će |
| množina | |
| 1. | urgirat ćemo |
| 2. | urgirat ćete |
| 3. | urgirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | urgirah |
| 2. | urgiraše |
| 3. | urgiraše |
| množina | |
| 1. | urgirasmo |
| 2. | urgiraste |
| 3. | urgirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | urgirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | urgirao sam |
| 2. | urgirao si |
| 3. | urgirao je |
| množina | |
| 1. | urgirali smo |
| 2. | urgirali ste |
| 3. | urgirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam urgirao |
| 2. | bio si urgirao |
| 3. | bio je urgirao |
| množina | |
| 1. | bili smo urgirali |
| 2. | bili ste urgirali |
| 3. | bili su urgirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | urgiraj |
| množina | |
| 1. | urgirajmo |
| 2. | urgirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| urgirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| urgiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| urgirao, urgirala, urgiralo | |
| urgirali, urgirale, urgirala | |
Definicija
ponovno (po)tražiti da se nešto hitno učini, podsjetiti/podsjećati na hitnost, požuriti/požurivati, (po)slati požurnicu
Etimologija
✧ njem. urgieren ← lat. urgere: pritiskati, siliti
