ùredovati
ùredovati () nesvrš. 〈prez. ùredujēm, pril. sad. ùredujūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
uredovati | |
prezent | |
jednina | |
1. | uredujem |
2. | ureduješ |
3. | ureduje |
množina | |
1. | uredujemo |
2. | uredujete |
3. | ureduju |
futur | |
jednina | |
1. | uredovat ću |
2. | uredovat ćeš |
3. | uredovat će |
množina | |
1. | uredovat ćemo |
2. | uredovat ćete |
3. | uredovat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | uredovah |
2. | uredovaše |
3. | uredovaše |
množina | |
1. | uredovasmo |
2. | uredovaste |
3. | uredovahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | uredovao sam |
2. | uredovao si |
3. | uredovao je |
množina | |
1. | uredovali smo |
2. | uredovali ste |
3. | uredovali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam uredovao |
2. | bio si uredovao |
3. | bio je uredovao |
množina | |
1. | bili smo uredovali |
2. | bili ste uredovali |
3. | bili su uredovali |
imperativ | |
jednina | |
2. | ureduj |
množina | |
1. | uredujmo |
2. | uredujte |
glagolski prilog sadašnji | |
uredujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
uredovao, uredovala, uredovalo | |
uredovali, uredovale, uredovala |
1. | službeno djelovati |
2. | zavoditi red, intervenirati (ob. o policiji) |
3. | provoditi vrijeme u uredu (biti na raspolaganju strankama) |