Hrvatski jezični portal

bráda

bráda ž

Izvedeni oblici
jednina
N brada
G brade
D bradi
A bradu
V brado
L bradi
I bradom
množina
N brade
G brada
D bradama
A brade
V brade
L bradama
I bradama
Definicija
1. anat. dio donje vilice ispod usta [staklena/meka brada osjetljiva brada i vilica, takva koja ne može izdržati jak udarac (u boksu)]
2. dlake koje rastu na licu odrasla čovjeka, nazivaju se: a. prema obliku [kozja brada] b. prema pojedinim osobama [brada Napoleon Treći i sl.]
3. dlake ispod donje vilice nekih životinja (jarca, koze)
Frazeologija
glavom i bradom on sam, on i nitko drugi nego on, upravo on;
govoriti (mrmljati) u bradu tiho i nerazgovijetno govoriti;
imati bradu 1. (dosl.) njegovati bradu 2. biti zastario, već čuven, često ispričan itd. (o vijestima, teorijama, šalama itd.);
napraviti zlatnu bradu, v. zlátan ⃟;
na svoju bradu na svoju odgovornost, pod svoj račun, na svoj trošak;
puna šaka brade slika kad se gladi brada u zadovoljstvu, odličan ishod, kad se predviđa da će sve ispasti najbolje;
uhvatiti boga za bradu, v. Bog ⃟;
vic s bradom vic koji se mnogo priča i koji već svi znaju, stari vic
Onomastika
pr. (nadimačka): Bjelòbradić (Županja, Slavonija), Brȁdāč (250, Pokuplje), Bradánović (sred. Dalmacija, Istra), Bràdara (Zagreb i okolica, Turopolje, Dvor), Bràdarić (760, sred. Dalmacija), Brȁdāš (200, Knin), Bràdašić (100, Posavina), Bràdešić (Z Slavonija), Bràdetić (Istra), Bràdica (150, Jastrebarsko) Bràdičić (130, Opatija, Primorje), Brádić (730, Prigorje, Turopolje), Brádović, Smìčibrāda (Petrinja, Koprivnica)
Etimologija
prasl. *borda (stsl. brada, rus. borodá, polj. broda) ← ie. *bhordheh2 (lit. barzda, lat. barba)