uváliti
uváliti (se) svrš. 〈prez. ùvālīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. ùvāljen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
uvaliti | |
prezent | |
jednina | |
1. | uvalim |
2. | uvališ |
3. | uvali |
množina | |
1. | uvalimo |
2. | uvalite |
3. | uvale |
futur | |
jednina | |
1. | uvalit ću |
2. | uvalit ćeš |
3. | uvalit će |
množina | |
1. | uvalit ćemo |
2. | uvalit ćete |
3. | uvalit će |
aorist | |
jednina | |
1. | uvalih |
2. | uvali |
3. | uvali |
množina | |
1. | uvalismo |
2. | uvaliste |
3. | uvališe |
perfekt | |
jednina | |
1. | uvalio sam |
2. | uvalio si |
3. | uvalio je |
množina | |
1. | uvalili smo |
2. | uvalili ste |
3. | uvalili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam uvalio |
2. | bio si uvalio |
3. | bio je uvalio |
množina | |
1. | bili smo uvalili |
2. | bili ste uvalili |
3. | bili su uvalili |
imperativ | |
jednina | |
2. | uvali |
množina | |
1. | uvalimo |
2. | uvalite |
glagolski prilog prošli | |
uvalivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
uvalio, uvalila, uvalilo | |
uvalili, uvalile, uvalila | |
glagolski pridjev pasivni | |
uvaljen, uvaljena, uvaljeno | |
uvaljeni, uvaljene, uvaljena |
1. | (se u što) a. tijelom, cijelom težinom, potpuno opušteno dati se obuhvatiti čime [uvaliti se u fotelju; uvaliti se u krevet] b. upasti u nepotrebne poslove, u neugodne obaveze, nametnuti sebi prevelike dužnosti [uvaliti se u posao uređenja stare kuće] c. ubacivati se, nametati se (u neko društvo i sl.) |
2. | (koga u što) učiniti da tko preuzme dužnosti i poslove |
3. | (komu što) nametnuti komu kakvu dužnost koje se drugi klone [mlad čovjek, pa mu odmah uvalili da vodi zapisnik] |
4. | (što) guranjem ili valjanjem učiniti da se što potpuno obuhvati, da upadne u što [uvaliti bačvu u vodu] |
5. | sport postići pogodak |
6. | (se kome) nametnuti svoje društvo |