Hrvatski jezični portal

uváliti

uváliti (se) svrš.prez. ùvālīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. ùvāljen〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
uvaliti
 
prezent
jednina
1. uvalim
2. uvališ
3. uvali
množina
1. uvalimo
2. uvalite
3. uvale
 
futur
jednina
1. uvalit ću
2. uvalit ćeš
3. uvalit će
množina
1. uvalit ćemo
2. uvalit ćete
3. uvalit će
 
aorist
jednina
1. uvalih
2. uvali
3. uvali
množina
1. uvalismo
2. uvaliste
3. uvališe
 
perfekt
jednina
1. uvalio sam
2. uvalio si
3. uvalio je
množina
1. uvalili smo
2. uvalili ste
3. uvalili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam uvalio
2. bio si uvalio
3. bio je uvalio
množina
1. bili smo uvalili
2. bili ste uvalili
3. bili su uvalili
 
imperativ
jednina
2. uvali
množina
1. uvalimo
2. uvalite
 
glagolski prilog prošli
uvalivši
 
glagolski pridjev aktivni
uvalio, uvalila, uvalilo
uvalili, uvalile, uvalila
 
glagolski pridjev pasivni
uvaljen, uvaljena, uvaljeno
uvaljeni, uvaljene, uvaljena
Definicija
1. (se u što) a. tijelom, cijelom težinom, potpuno opušteno dati se obuhvatiti čime [uvaliti se u fotelju; uvaliti se u krevet] b. upasti u nepotrebne poslove, u neugodne obaveze, nametnuti sebi prevelike dužnosti [uvaliti se u posao uređenja stare kuće] c. ubacivati se, nametati se (u neko društvo i sl.)
2. (koga u što) učiniti da tko preuzme dužnosti i poslove
3. (komu što) nametnuti komu kakvu dužnost koje se drugi klone [mlad čovjek, pa mu odmah uvalili da vodi zapisnik]
4. (što) guranjem ili valjanjem učiniti da se što potpuno obuhvati, da upadne u što [uvaliti bačvu u vodu]
5. sport postići pogodak
6. (se kome) nametnuti svoje društvo
Frazeologija
uvaliti se u blato (govna) pren. ući u prljave poslove, voljno ili bez volje naći se u neugodnim i nečistim okolnostima i ljudskim postupcima