uvaljívati
uvaljívati (se, koga, komu, što) nesvrš. 〈prez. uvàljujēm, pril. sad. uvàljujūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
uvaljivati | |
prezent | |
jednina | |
1. | uvaljujem |
2. | uvaljuješ |
3. | uvaljuje |
množina | |
1. | uvaljujemo |
2. | uvaljujete |
3. | uvaljuju |
futur | |
jednina | |
1. | uvaljivat ću |
2. | uvaljivat ćeš |
3. | uvaljivat će |
množina | |
1. | uvaljivat ćemo |
2. | uvaljivat ćete |
3. | uvaljivat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | uvaljivah |
2. | uvaljivaše |
3. | uvaljivaše |
množina | |
1. | uvaljivasmo |
2. | uvaljivaste |
3. | uvaljivahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | uvaljivao sam |
2. | uvaljivao si |
3. | uvaljivao je |
množina | |
1. | uvaljivali smo |
2. | uvaljivali ste |
3. | uvaljivali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam uvaljivao |
2. | bio si uvaljivao |
3. | bio je uvaljivao |
množina | |
1. | bili smo uvaljivali |
2. | bili ste uvaljivali |
3. | bili su uvaljivali |
imperativ | |
jednina | |
2. | uvaljuj |
množina | |
1. | uvaljujmo |
2. | uvaljujte |
glagolski prilog sadašnji | |
uvaljujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
uvaljivao, uvaljivala, uvaljivalo | |
uvaljivali, uvaljivale, uvaljivala | |
glagolski pridjev pasivni | |
uvaljivan, uvaljivana, uvaljivano | |
uvaljivani, uvaljivane, uvaljivana |