utvŕditi
utvŕditi (što) svrš. 〈prez. ùtvṟdīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ùtvṟđen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| utvrditi | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | utvrdim |
| 2. | utvrdiš |
| 3. | utvrdi |
| množina | |
| 1. | utvrdimo |
| 2. | utvrdite |
| 3. | utvrde |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | utvrdit ću |
| 2. | utvrdit ćeš |
| 3. | utvrdit će |
| množina | |
| 1. | utvrdit ćemo |
| 2. | utvrdit ćete |
| 3. | utvrdit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | utvrdih |
| 2. | utvrdi |
| 3. | utvrdi |
| množina | |
| 1. | utvrdismo |
| 2. | utvrdiste |
| 3. | utvrdiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | utvrdio sam |
| 2. | utvrdio si |
| 3. | utvrdio je |
| množina | |
| 1. | utvrdili smo |
| 2. | utvrdili ste |
| 3. | utvrdili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam utvrdio |
| 2. | bio si utvrdio |
| 3. | bio je utvrdio |
| množina | |
| 1. | bili smo utvrdili |
| 2. | bili ste utvrdili |
| 3. | bili su utvrdili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | utvrdi |
| množina | |
| 1. | utvrdimo |
| 2. | utvrdite |
| glagolski prilog prošli | |
| utvrdivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| utvrdio, utvrdila, utvrdilo | |
| utvrdili, utvrdile, utvrdila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| utvrđen, utvrđena, utvrđeno | |
| utvrđeni, utvrđene, utvrđena | |
Definicija
| 1. | učiniti da što čvrsto stoji, da se ne pomiče; osigurati, učvrstiti |
| 2. | potpuno naučiti, učiniti solidnim, steći sigurnost u poznavanju [utvrditi znanje; utvrditi gradivo] |
| 3. | točno odrediti, fiksirati |
| 4. | ispitujući, izučavajući doći do zaključka; konstatirati, ustanoviti |
