utŕnuti
utŕnuti svrš. 〈prez. ùtṟnēm, pril. pr. -ūvši, imp. utŕni, prid. trp. ùtṟnūt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| utrnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | utrnem |
| 2. | utrneš |
| 3. | utrne |
| množina | |
| 1. | utrnemo |
| 2. | utrnete |
| 3. | utrnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | utrnut ću |
| 2. | utrnut ćeš |
| 3. | utrnut će |
| množina | |
| 1. | utrnut ćemo |
| 2. | utrnut ćete |
| 3. | utrnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | utrnuh |
| 2. | utrnu |
| 3. | utrnu |
| množina | |
| 1. | utrnusmo |
| 2. | utrnuste |
| 3. | utrnuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | utrnuo sam |
| 2. | utrnuo si |
| 3. | utrnuo je |
| množina | |
| 1. | utrnuli smo |
| 2. | utrnuli ste |
| 3. | utrnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam utrnuo |
| 2. | bio si utrnuo |
| 3. | bio je utrnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo utrnuli |
| 2. | bili ste utrnuli |
| 3. | bili su utrnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | utrni |
| množina | |
| 1. | utrnimo |
| 2. | utrnite |
| glagolski prilog prošli | |
| utrnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| utrnuo, utrnula, utrnulo | |
| utrnuli, utrnule, utrnula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| utrnut, utrnuta, utrnuto | |
| utrnuti, utrnute, utrnuta | |
Definicija
| 1. | () biti zahvaćen trncima zbog slabe cirkulacije krvi, izgubiti osjetljivost (o dijelu tijela); zatrnuti |
| 2. | ekspr. a. (što) ugasiti [utrnuti svjetlo] b. (se) ugasiti se [utrnule su se aktivnosti] |
