útor
útor m
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | utor |
| G | utora |
| D | utoru |
| A | utor |
| V | utoru / utore |
| L | utoru |
| I | utorom |
| množina | |
| N | utori |
| G | utora |
| D | utorima |
| A | utore |
| V | utori |
| L | utorima |
| I | utorima |
Definicija
(+ potenc.) urezano, užlijebljeno mjesto na nekom tijelu predviđeno da se u nj što uglavi, ispust koji točno pristaje (na kraju duge, u što se uglavljuje dno bačve)
Etimologija
✧ u- + *torъ ≃ slov. utor
