ùvidjeti
ùvidjeti (što) svrš. 〈prez. ùvidīm, pril. pr. -ēvši, prid. rad. ùvidio/ùvidjela ž, prid. trp. ùviđen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| uvidjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | uvidim |
| 2. | uvidiš |
| 3. | uvidi |
| množina | |
| 1. | uvidimo |
| 2. | uvidite |
| 3. | uvide |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | uvidjet ću |
| 2. | uvidjet ćeš |
| 3. | uvidjet će |
| množina | |
| 1. | uvidjet ćemo |
| 2. | uvidjet ćete |
| 3. | uvidjet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | uvidjeh |
| 2. | uvidje |
| 3. | uvidje |
| množina | |
| 1. | uvidjesmo |
| 2. | uvidjeste |
| 3. | uvidješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | uvidio sam |
| 2. | uvidio si |
| 3. | uvidio je |
| množina | |
| 1. | uvidjeli smo |
| 2. | uvidjeli ste |
| 3. | uvidjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam uvidio |
| 2. | bio si uvidio |
| 3. | bio je uvidio |
| množina | |
| 1. | bili smo uvidjeli |
| 2. | bili ste uvidjeli |
| 3. | bili su uvidjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | uvidi |
| množina | |
| 1. | uvidimo |
| 2. | uvidite |
| glagolski prilog prošli | |
| uvidjevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| uvidio, uvidjela, uvidjelo | |
| uvidjeli, uvidjele, uvidjela | |
Definicija
razmišljanjem, rasuđivanjem o čemu shvatiti ono što se prije nije moglo ili htjelo shvatiti
Etimologija
✧ vidi ùvid
