bùktjeti
bùktjeti () nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -tēći, prid. rad. bùktio/bùktjela ž, gl. im. -tēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| buktjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | buktim |
| 2. | buktiš |
| 3. | bukti |
| množina | |
| 1. | buktimo |
| 2. | buktite |
| 3. | bukte |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | buktjet ću |
| 2. | buktjet ćeš |
| 3. | buktjet će |
| množina | |
| 1. | buktjet ćemo |
| 2. | buktjet ćete |
| 3. | buktjet će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bukćah |
| 2. | bukćaše |
| 3. | bukćaše |
| množina | |
| 1. | bukćasmo |
| 2. | bukćaste |
| 3. | bukćahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | buktio sam |
| 2. | buktio si |
| 3. | buktio je |
| množina | |
| 1. | buktjeli smo |
| 2. | buktjeli ste |
| 3. | buktjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam buktio |
| 2. | bio si buktio |
| 3. | bio je buktio |
| množina | |
| 1. | bili smo buktjeli |
| 2. | bili ste buktjeli |
| 3. | bili su buktjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | bukti |
| množina | |
| 1. | buktimo |
| 2. | buktite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| bukteći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| buktio, buktjela, buktjelo | |
| buktjeli, buktjele, buktjela | |
Definicija
| 1. | a. gorjeti jakim plamenom, biti u stanju razgorjelosti; buktati, plamtjeti b. biti u punom zamahu [rat bukti] |
| 2. | biti zažaren od visoke temperature |
Etimologija
✧ vidi búknuti
