bukírati
bukírati (, što) dv. 〈prez. bùkīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. bùkīrān, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
bukirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | bukiram |
2. | bukiraš |
3. | bukira |
množina | |
1. | bukiramo |
2. | bukirate |
3. | bukiraju |
futur | |
jednina | |
1. | bukirat ću |
2. | bukirat ćeš |
3. | bukirat će |
množina | |
1. | bukirat ćemo |
2. | bukirat ćete |
3. | bukirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | bukirah |
2. | bukiraše |
3. | bukiraše |
množina | |
1. | bukirasmo |
2. | bukiraste |
3. | bukirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | bukirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | bukirao sam |
2. | bukirao si |
3. | bukirao je |
množina | |
1. | bukirali smo |
2. | bukirali ste |
3. | bukirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam bukirao |
2. | bio si bukirao |
3. | bio je bukirao |
množina | |
1. | bili smo bukirali |
2. | bili ste bukirali |
3. | bili su bukirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | bukiraj |
množina | |
1. | bukirajmo |
2. | bukirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
bukirajući | |
glagolski prilog prošli | |
bukiravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
bukirao, bukirala, bukiralo | |
bukirali, bukirale, bukirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
bukiran, bukirana, bukirano | |
bukirani, bukirane, bukirana |
1. | (iz)vršiti sve što je potrebno da se gostu osigura smještaj u hotelu, mjesto u prijevoznom sredstvu (avionu, na brodu) i sl. |
2. | kao gost ili putnik (u)činiti takve potrebne radnje sa svoje strane; predbilježiti se, rezervirati |