bȕka
bȕka ž 〈D L bȕci, G mn bẉkā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | buka |
| G | buke |
| D | buci |
| A | buku |
| V | buko |
| L | buci |
| I | bukom |
| množina | |
| N | buke |
| G | buka |
| D | bukama |
| A | buke |
| V | buke |
| L | bukama |
| I | bukama |
Definicija
| 1. | neželjen, uznemirujući zvuk; galama, graja, vika |
| 2. | pren. odjek u određenim krugovima ili u javnosti zbog nekog zanimljivog, skandaloznog i sl. događaja [mnogo buke ni oko čega; moramo dignuti buku zbog takvog postupka, to je apsolutno neprihvatljivo] |
| 3. | lingv. smetnja u komunikacijskom kanalu koja može uzrokovati gubitak obavijesti kod primatelja |
Onomastika
♦ top. (u mikrotop. za vrela i slapove): Bẉk (Poljica, Slavonija), Bùkanja (vrelo), Skrȁdīnskī bẉk (48 m visoki slap na rijeci Krki)
Etimologija
✧ prasl. i stsl. buka (rus. búka: strašilo, češ. bukati: kričati), onom.
