bulázniti
bulázniti (, što) nesvrš. 〈prez. bùlāznīm, pril. sad. buláznēći, gl. im. bulážnjēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
bulazniti | |
prezent | |
jednina | |
1. | bulaznim |
2. | bulazniš |
3. | bulazni |
množina | |
1. | bulaznimo |
2. | bulaznite |
3. | bulazne |
futur | |
jednina | |
1. | bulaznit ću |
2. | bulaznit ćeš |
3. | bulaznit će |
množina | |
1. | bulaznit ćemo |
2. | bulaznit ćete |
3. | bulaznit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | bulažnjah |
2. | bulažnjaše |
3. | bulažnjaše |
množina | |
1. | bulažnjasmo |
2. | bulažnjaste |
3. | bulažnjahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | bulaznio sam |
2. | bulaznio si |
3. | bulaznio je |
množina | |
1. | bulaznili smo |
2. | bulaznili ste |
3. | bulaznili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam bulaznio |
2. | bio si bulaznio |
3. | bio je bulaznio |
množina | |
1. | bili smo bulaznili |
2. | bili ste bulaznili |
3. | bili su bulaznili |
imperativ | |
jednina | |
2. | bulazni |
množina | |
1. | bulaznimo |
2. | bulaznite |
glagolski prilog sadašnji | |
bulazneći | |
glagolski pridjev aktivni | |
bulaznio, bulaznila, bulaznilo | |
bulaznili, bulaznile, bulaznila |