Hrvatski jezični portal

bùha

bùha ž 〈D L -i, G mn búhā〉

Izvedeni oblici
jednina
N buha
G buhe
D buhi / busi
A buhu
V buho
L buhi / busi
I buhom
množina
N buhe
G buha
D buhama
A buhe
V buhe
L buhama
I buhama
Definicija
zool. sitan kukac koji se hrani krvlju ljudi i životinja, velik je broj vrsta, pripadaju redu Syphonapt rodova: Pulex, Xenopsylla, Tunga i dr.; čovječja buha (P. irritans) sve je rjeđa i ob. je molestant
Sintagma
sajam buha, v. buvljak;
vodena buha, v. vodenbuha
Frazeologija
kao vreća buha kaže se za nemirno ili vrlo živo dijete na koje je teško paziti (s dobrom voljom, u šali) [lakše je čuvati vreću buha nego jedno nemirno dijete];
leglo buha pren. prljavo mjesto (o sobi, zgradi);
praviti od buhe slona, v. slon
Onomastika
pr. (nadimačka): Bùha (320, Našice, Virovitica, Drniš, Zagreb, Rijeka, Split, Baranja), Bùhāč (130, Vinkovci, Slavonija), Búhić (Zagreb, Dubrovnik), Bùholov (Dubrovnik), Bùhovac (Rijeka, Zadar), Bùva (Šibenik, Drniš), Bùvāč (Rijeka, Međimurje, Sesvete), Bùvinić (Brač, Makarska, Dalmacija)
Etimologija
prasl. *blъxa (rus. bloxá, polj. pchła) ← ie. *bhlews- (lit. blusa, grč. psyllós)