bugáriti
bugáriti () nesvrš. 〈prez. bùgārīm, pril. sad. -rēći, gl. im. -rēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| bugariti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | bugarim |
| 2. | bugariš |
| 3. | bugari |
| množina | |
| 1. | bugarimo |
| 2. | bugarite |
| 3. | bugariju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | bugarit ću |
| 2. | bugarit ćeš |
| 3. | bugarit će |
| množina | |
| 1. | bugarit ćemo |
| 2. | bugarit ćete |
| 3. | bugarit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bugarih |
| 2. | bugariše |
| 3. | bugariše |
| množina | |
| 1. | bugarismo |
| 2. | bugariste |
| 3. | bugarihu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | bugario sam |
| 2. | bugario si |
| 3. | bugario je |
| množina | |
| 1. | bugarili smo |
| 2. | bugarili ste |
| 3. | bugarili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam bugario |
| 2. | bio si bugario |
| 3. | bio je bugario |
| množina | |
| 1. | bili smo bugarili |
| 2. | bili ste bugarili |
| 3. | bili su bugarili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | bugarij |
| množina | |
| 1. | bugarijmo |
| 2. | bugarijte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| bugarijući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| bugario, bugarila, bugarilo | |
| bugarili, bugarile, bugarila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| bugarin, bugarina, bugarino | |
| bugarini, bugarine, bugarina | |
Definicija
ekspr. jez. knjiž. tužno pjevati, jadikovati, tužiti, naricati
Etimologija
✧ v. Bugarska (isprva se riječ odnosila na pastirske pjesme nomadskih Bugara)
