brȉsati
brȉsati nesvrš. 〈prez. brȉšēm, imp. brȉši, pril. sad. brȉšūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| brisati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | brišem |
| 2. | brišeš |
| 3. | briše |
| množina | |
| 1. | brišemo |
| 2. | brišete |
| 3. | brišu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | brisat ću |
| 2. | brisat ćeš |
| 3. | brisat će |
| množina | |
| 1. | brisat ćemo |
| 2. | brisat ćete |
| 3. | brisat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | brisah |
| 2. | brisaše |
| 3. | brisaše |
| množina | |
| 1. | brisasmo |
| 2. | brisaste |
| 3. | brisahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | brisao sam |
| 2. | brisao si |
| 3. | brisao je |
| množina | |
| 1. | brisali smo |
| 2. | brisali ste |
| 3. | brisali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam brisao |
| 2. | bio si brisao |
| 3. | bio je brisao |
| množina | |
| 1. | bili smo brisali |
| 2. | bili ste brisali |
| 3. | bili su brisali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | briši |
| množina | |
| 1. | brišimo |
| 2. | brišite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| brišući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| brisao, brisala, brisalo | |
| brisali, brisale, brisala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| brisan, brisana, brisano | |
| brisani, brisane, brisana | |
Definicija
| 1. | (što, koga) a. uklanjati trag čega s neke površine b. sušiti upotrebom ručnika ili krpe c. izbacivati što iz čega (s kakva popisa) d. uništavati, uklanjati, odstranjivati itd. [brisati razlike izjednačivati] |
| 2. | () žarg. bježati [briši!] |
Frazeologija
⃟ brisati s posla žarg. bježati prije isteka radnog vremena;
brisati od posla žarg. zabušavati, ne htjeti raditi, izbjegavati posao
brisati od posla žarg. zabušavati, ne htjeti raditi, izbjegavati posao
Etimologija
✧ prasl. *brysati, *brъsati (stsl. sъ-brysati, rus. brosát': baciti)
