zakoráčiti
zakoráčiti () svrš. 〈prez. zakòrāčīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. zakoráčio〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zakoračiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zakoračim |
| 2. | zakoračiš |
| 3. | zakorači |
| množina | |
| 1. | zakoračimo |
| 2. | zakoračite |
| 3. | zakorače |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zakoračit ću |
| 2. | zakoračit ćeš |
| 3. | zakoračit će |
| množina | |
| 1. | zakoračit ćemo |
| 2. | zakoračit ćete |
| 3. | zakoračit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zakoračih |
| 2. | zakorači |
| 3. | zakorači |
| množina | |
| 1. | zakoračismo |
| 2. | zakoračiste |
| 3. | zakoračiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zakoračio sam |
| 2. | zakoračio si |
| 3. | zakoračio je |
| množina | |
| 1. | zakoračili smo |
| 2. | zakoračili ste |
| 3. | zakoračili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zakoračio |
| 2. | bio si zakoračio |
| 3. | bio je zakoračio |
| množina | |
| 1. | bili smo zakoračili |
| 2. | bili ste zakoračili |
| 3. | bili su zakoračili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zakorači |
| množina | |
| 1. | zakoračimo |
| 2. | zakoračite |
| glagolski prilog prošli | |
| zakoračivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zakoračio, zakoračila, zakoračilo | |
| zakoračili, zakoračile, zakoračila | |
Definicija
| 1. | učiniti prvi korak; poći, zakoraknuti, zakročiti |
| 2. | pren. zauzeti dio prostora, učiniti prve korake na nekom području; stupiti |
Etimologija
✧ vidi zakoráknuti
