zalijépiti
zalijépiti (se) svrš. 〈prez. zàlijēpīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. zàlijēpljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zalijepiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zalijepim |
| 2. | zalijepiš |
| 3. | zalijepi |
| množina | |
| 1. | zalijepimo |
| 2. | zalijepite |
| 3. | zalijepe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zalijepit ću |
| 2. | zalijepit ćeš |
| 3. | zalijepit će |
| množina | |
| 1. | zalijepit ćemo |
| 2. | zalijepit ćete |
| 3. | zalijepit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zalijepih |
| 2. | zalijepi |
| 3. | zalijepi |
| množina | |
| 1. | zalijepismo |
| 2. | zalijepiste |
| 3. | zalijepiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zalijepio sam |
| 2. | zalijepio si |
| 3. | zalijepio je |
| množina | |
| 1. | zalijepili smo |
| 2. | zalijepili ste |
| 3. | zalijepili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zalijepio |
| 2. | bio si zalijepio |
| 3. | bio je zalijepio |
| množina | |
| 1. | bili smo zalijepili |
| 2. | bili ste zalijepili |
| 3. | bili su zalijepili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zalijepi |
| množina | |
| 1. | zalijepimo |
| 2. | zalijepite |
| glagolski prilog prošli | |
| zalijepivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zalijepio, zalijepila, zalijepilo | |
| zalijepili, zalijepile, zalijepila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zalijepljen, zalijepljena, zalijepljeno | |
| zalijepljeni, zalijepljene, zalijepljena | |
Definicija
| 1. | (što) a. spojiti, pričvrstiti lijepljenjem [zalijepiti pločice] b. (se) spojiti se lijepljenjem; prionuti |
| 2. | pren. a. pristati uz koga, slijepo slijediti b. nametati svoju prisutnost, ne dati se odalečiti od koga ili od čega |
Frazeologija
⃟ pljuni pa zalijepi udari, napravi makar kako, samo da nekako stoji;
zalijepiti pljusku udariti po licu, ošamariti;
zalijepiti se za prste, v. prst ⃟
zalijepiti pljusku udariti po licu, ošamariti;
zalijepiti se za prste, v. prst ⃟
Etimologija
✧ za- + v. lijepiti
