brȉnuti
brȉnuti (se) nesvrš. 〈prez. brȉnēm (se), pril. sad. brȉnūći (se)〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
brinuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | brinem |
2. | brineš |
3. | brine |
množina | |
1. | brinemo |
2. | brinete |
3. | brinu |
futur | |
jednina | |
1. | brinut ću |
2. | brinut ćeš |
3. | brinut će |
množina | |
1. | brinut ćemo |
2. | brinut ćete |
3. | brinut će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | brinjah |
2. | brinjaše |
3. | brinjaše |
množina | |
1. | brinjasmo |
2. | brinjaste |
3. | brinjahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | brinuo sam |
2. | brinuo si |
3. | brinuo je |
množina | |
1. | brinuli smo |
2. | brinuli ste |
3. | brinuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam brinuo |
2. | bio si brinuo |
3. | bio je brinuo |
množina | |
1. | bili smo brinuli |
2. | bili ste brinuli |
3. | bili su brinuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | brini |
množina | |
1. | brinimo |
2. | brinite |
glagolski prilog sadašnji | |
brinući | |
glagolski pridjev aktivni | |
brinuo, brinula, brinulo | |
brinuli, brinule, brinula |
1. | (se) osjećati uznemirenost zbog koga ili zbog čega, biti u brizi |
2. | (, o kome, o čemu) voditi brigu za koga ili za što; brigati se, skrbiti se, starati se |