zakòpati
zakòpati svrš. 〈prez. zakòpām, pril. pr. -āvši, prid. trp. zȁkopān〉,
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zakopati | |
prezent | |
jednina | |
1. | zakopam |
2. | zakopaš |
3. | zakopa |
množina | |
1. | zakopamo |
2. | zakopate |
3. | zakopaju |
futur | |
jednina | |
1. | zakopat ću |
2. | zakopat ćeš |
3. | zakopat će |
množina | |
1. | zakopat ćemo |
2. | zakopat ćete |
3. | zakopat će |
aorist | |
jednina | |
1. | zakopah |
2. | zakopa |
3. | zakopa |
množina | |
1. | zakopasmo |
2. | zakopaste |
3. | zakopaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | zakopao sam |
2. | zakopao si |
3. | zakopao je |
množina | |
1. | zakopali smo |
2. | zakopali ste |
3. | zakopali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zakopao |
2. | bio si zakopao |
3. | bio je zakopao |
množina | |
1. | bili smo zakopali |
2. | bili ste zakopali |
3. | bili su zakopali |
imperativ | |
jednina | |
2. | zakopaj |
množina | |
1. | zakopajmo |
2. | zakopajte |
glagolski prilog prošli | |
zakopavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
zakopao, zakopala, zakopalo | |
zakopali, zakopale, zakopala | |
glagolski pridjev pasivni | |
zakopan, zakopana, zakopano | |
zakopani, zakopane, zakopana |
1. | (što, koga) staviti u jamu ili raku iskopanu u zemlji i prekriti zemljom |
2. | () stojeći udariti prednjim kopitom o tlo (o konju) |