zákon
zákon m
jednina | |
---|---|
N | zakon |
G | zakona |
D | zakonu |
A | zakon |
V | zakone |
L | zakonu |
I | zakonom |
množina | |
N | zakoni |
G | zakona |
D | zakonima |
A | zakone |
V | zakoni |
L | zakonima |
I | zakonima |
1. | term. a. zbirka osnovnih propisa državne vlasti kojima se nešto određuje, uređuje, dopušta ili zabranjuje [doći u sukob sa zakonom ogriješiti se o zakonski propis; nužda zakon mijenja neophodno je, mora se; staviti izvan zakona lišiti (osobu) zakonske zaštite, zabraniti (organizaciju i sl.)] b. beziznimno stanje koje proizlazi iz prirode stvari [zakon časti ono što nalaže čast; prirodni zakon] c. pravilo, utvrđena znanstvena istina [zakon gravitacije] |
2. | arh. ekspr. vjera, crkva, konfesija [rimski zakon = rimokatolička vjera] |
3. | razg. a. običaj, red, propis b. općepriznate obveze časti, pristojnosti itd. |