zagovòrnīk
zagovòrnīk m 〈G zagovorníka, N mn zagovorníci〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | zagovornik |
| G | zagovornika |
| D | zagovorniku |
| A | zagovornika |
| V | zagovorniče |
| L | zagovorniku |
| I | zagovornikom |
| množina | |
| N | zagovornici |
| G | zagovornika |
| D | zagovornicima |
| A | zagovornike |
| V | zagovornici |
| L | zagovornicima |
| I | zagovornicima |
Definicija
onaj koji zagovara, koji štiti čije interese
Etimologija
✧ vidi zȁgovōr
