Hrvatski jezični portal

zagláviti

zagláviti (se) svrš.prez. zàglāvīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. zàglāvljēn〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
zaglaviti
 
prezent
jednina
1. zaglavim
2. zaglaviš
3. zaglavi
množina
1. zaglavimo
2. zaglavite
3. zaglave
 
futur
jednina
1. zaglavit ću
2. zaglavit ćeš
3. zaglavit će
množina
1. zaglavit ćemo
2. zaglavit ćete
3. zaglavit će
 
aorist
jednina
1. zaglavih
2. zaglavi
3. zaglavi
množina
1. zaglavismo
2. zaglaviste
3. zaglaviše
 
perfekt
jednina
1. zaglavio sam
2. zaglavio si
3. zaglavio je
množina
1. zaglavili smo
2. zaglavili ste
3. zaglavili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam zaglavio
2. bio si zaglavio
3. bio je zaglavio
množina
1. bili smo zaglavili
2. bili ste zaglavili
3. bili su zaglavili
 
imperativ
jednina
2. zaglavi
množina
1. zaglavimo
2. zaglavite
 
glagolski prilog prošli
zaglavivši
 
glagolski pridjev aktivni
zaglavio, zaglavila, zaglavilo
zaglavili, zaglavile, zaglavila
 
glagolski pridjev pasivni
zaglavljen, zaglavljena, zaglavljeno
zaglavljeni, zaglavljene, zaglavljena
Definicija
1. (se) postati neupotrebljiv jer je dio zapeo za dio, nezgodno ući, začepiti, ispuniti prostor, prolaz i sl. i učiniti ga neupotrebljivim, neprotočnim, neprodušnim
2. () nastradati, propasti, poginuti, izgubiti glavu
Etimologija
✧ za- + v. glava