zalútati
zalútati (, u što, u čemu) svrš. 〈prez. zàlūtām, pril. pr. -āvši, prid. rad. zalútao〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zalutati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zalutam |
| 2. | zalutaš |
| 3. | zaluta |
| množina | |
| 1. | zalutamo |
| 2. | zalutate |
| 3. | zalutaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zalutat ću |
| 2. | zalutat ćeš |
| 3. | zalutat će |
| množina | |
| 1. | zalutat ćemo |
| 2. | zalutat ćete |
| 3. | zalutat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zalutah |
| 2. | zaluta |
| 3. | zaluta |
| množina | |
| 1. | zalutasmo |
| 2. | zalutaste |
| 3. | zalutaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zalutao sam |
| 2. | zalutao si |
| 3. | zalutao je |
| množina | |
| 1. | zalutali smo |
| 2. | zalutali ste |
| 3. | zalutali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zalutao |
| 2. | bio si zalutao |
| 3. | bio je zalutao |
| množina | |
| 1. | bili smo zalutali |
| 2. | bili ste zalutali |
| 3. | bili su zalutali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zalutaj |
| množina | |
| 1. | zalutajmo |
| 2. | zalutajte |
| glagolski prilog prošli | |
| zalutavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zalutao, zalutala, zalutalo | |
| zalutali, zalutale, zalutala | |
Definicija
| 1. | a. skrenuti sa željenog puta, izgubiti se krećući se; zabludjeti b. pren. otići na pogrešnu stranu (u radu, razmišljanjima, odlukama) |
| 2. | naći se slučajno na nekom mjestu |
Sintagma
∆ zalutala ovčica iron. osoba koja je pošla pogrešnim putem;
zalutali metak 1. metak koji slučajno pogodi ono što mu nije bio cilj 2. pren. slučajni razlog nečije neprilike, ono što je bilo namijenjeno kao nevolja drugome
zalutali metak 1. metak koji slučajno pogodi ono što mu nije bio cilj 2. pren. slučajni razlog nečije neprilike, ono što je bilo namijenjeno kao nevolja drugome
Etimologija
✧ za- + v. lutati
