zamijéniti
zamijéniti (se) svrš. 〈prez. zàmijēnīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. zàmijēnjen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zamijeniti | |
prezent | |
jednina | |
1. | zamijenim |
2. | zamijeniš |
3. | zamijeni |
množina | |
1. | zamijenimo |
2. | zamijenite |
3. | zamijene |
futur | |
jednina | |
1. | zamijenit ću |
2. | zamijenit ćeš |
3. | zamijenit će |
množina | |
1. | zamijenit ćemo |
2. | zamijenit ćete |
3. | zamijenit će |
aorist | |
jednina | |
1. | zamijenih |
2. | zamijeni |
3. | zamijeni |
množina | |
1. | zamijenismo |
2. | zamijeniste |
3. | zamijeniše |
perfekt | |
jednina | |
1. | zamijenio sam |
2. | zamijenio si |
3. | zamijenio je |
množina | |
1. | zamijenili smo |
2. | zamijenili ste |
3. | zamijenili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zamijenio |
2. | bio si zamijenio |
3. | bio je zamijenio |
množina | |
1. | bili smo zamijenili |
2. | bili ste zamijenili |
3. | bili su zamijenili |
imperativ | |
jednina | |
2. | zamijeni |
množina | |
1. | zamijenimo |
2. | zamijenite |
glagolski prilog prošli | |
zamijenivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
zamijenio, zamijenila, zamijenilo | |
zamijenili, zamijenile, zamijenila | |
glagolski pridjev pasivni | |
zamijenjen, zamijenjena, zamijenjeno | |
zamijenjeni, zamijenjene, zamijenjena |
1. | (što) uzeti što umjesto čega drugog |
2. | a. (koga) preuzeti mjesto, ulogu, dužnost koga drugoga b. (koga s kim) za jednu osobu misliti da je druga |
3. | (se s kim) preuzeti uzajamno funkcije, posao itd. druge osobe |