zàmisliti
zàmisliti (se) svrš. 〈prez. -īm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. zàmišljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zamisliti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zamislim |
| 2. | zamisliš |
| 3. | zamisli |
| množina | |
| 1. | zamislimo |
| 2. | zamislite |
| 3. | zamisle |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zamislit ću |
| 2. | zamislit ćeš |
| 3. | zamislit će |
| množina | |
| 1. | zamislit ćemo |
| 2. | zamislit ćete |
| 3. | zamislit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zamislih |
| 2. | zamisli |
| 3. | zamisli |
| množina | |
| 1. | zamislismo |
| 2. | zamisliste |
| 3. | zamisliše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zamislio sam |
| 2. | zamislio si |
| 3. | zamislio je |
| množina | |
| 1. | zamislili smo |
| 2. | zamislili ste |
| 3. | zamislili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zamislio |
| 2. | bio si zamislio |
| 3. | bio je zamislio |
| množina | |
| 1. | bili smo zamislili |
| 2. | bili ste zamislili |
| 3. | bili su zamislili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zamisli |
| množina | |
| 1. | zamislimo |
| 2. | zamislite |
| glagolski prilog prošli | |
| zamislivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zamislio, zamislila, zamislilo | |
| zamislili, zamislile, zamislila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zamišljen, zamišljena, zamišljeno | |
| zamišljeni, zamišljene, zamišljena | |
Definicija
| 1. | (što) a. začeti, zasnovati nešto u mislima, u mašti; smisliti b. predočiti nešto u mislima, u mašti |
| 2. | (se) predati se mislima, utonuti u misli; zadubiti se |
Frazeologija
⃟ zamisli (te) ti (vi) (to) u dijaloškoj situaciji za naglašavanje onoga što je rečeno kao čega što se ne očekuje, što premašuje očekivanja u intenzitetu itd.; nevjerojatno!, tko bi rekao, (ma) vidi (te) (vi) (to), ne bi čovjek pomislio
Etimologija
✧ vidi zȁmīsao
